Priredio: dr Vukić Ilinčić
Knjiga našeg poznatog istoričara, pokojnog Novice Rakočevića, objavljena je posthumno, 2006. godine u izdanju „Vaše knjige“ iz Beograda i Skupštine opštine Kolašin. Feljton sam priredio po istoimenoj knjizi, na sugestiju autorovog brata, profesora Gojka Rakočevića. Naime, kako stoji napomeni redaktora Draga Ćupića, knjiga dr Novice Rakočevića „Vrijeme knjaza i kralja Nikole 1878–1918. godine“ sastoji iz dva dijela. Prvi dio upravo pod ovim naslovom predstavlja dio istorije Crne Gore, a naručilo je Ministarstvo nauke i obrazovanja Crne Gore 1994. godine, od autora dr Žarka Šćepanovića, dr Radomana Jovanovića, dr Novice Rakočevića i dr Radoja Pajovića; bilo je planirano da je izda izdavačka kuća CID iz Podgorice.
Međutim, kada su djelovi rukopisa završeni, ustanovilo se da se radi o različitim pristupima tematici, o njenom različitom obuhvatu i različitim stilovima među autorima, pa se zaključilo da se ne može doći do koherentnog djela i od njega se odustalo. CID je rukopise autorima vratio, a isplatio im je autorske honorare uz dozvolu da svoje djelove mogu da objave samostalno.
Tako je rukopis dr Novice Rakočevića ostao neobjavljen, uz napomenu da na njemu ne može raditi iz zdravstvenih razloga. Brat dr Novice Rakočevića, Gojko Rakočević, i tadašnji opštinski funkcioner u Skupštini opštine Kolašin gospodin Panto Peković su odlučili da ovaj rad, koji je dobio pozitivne kritike, objave kao posebno izdanje. Ovom rukopisu za namjeravanu Istoriju Crne Gore su dodali još neke članke, intervjue, polemike, čime se djelo čitaocima bliže predstavilo, kao i naučni postupak Novice Rakočevića kao istraživača i istoričara. Naslov knjige je ostao isti kao što je predat Ministarstvu prosvjete za namjeravanu monografiju.
Dodatni radovi tematski na neki način dopunjavaju osnovni tekst, jer se u njima govori takođe o periodu s kraja 19. i početka 20.vijeka, posebno o knjazu i kralju Nikoli, načinu njegove vladavine, uređenju države i težnjama ka ujedinjenju dvije srpske države Crne Gore i Srbije, zatim o kontroverzama ujedinjenja 1918. godine koje su sa njim nastajale, a koje su do današnjih dana aktuelne.
Novica Rakočević je insistirao, da nije ispravno iz današnje perspektive govoriti o događajima u prošlosti, već se moraju uzimati istorijske prilike u kojima su se događaji odvijali. Bez obzira na različit državno-pravni razvitak Srbije i Crne Gore do 1918. godine, dr Novica Rakočević pravoslavni narod u dvije države smatra jednim narodom, istorodnim, sa istorijskim težnjama za zajedničkim životom i ujedinjenjem.
Redaktor Drago Ćupić, kao što napominje, imao je zadatak da što je više moguće ujednači tekstove rukopisa, uz poštovanje autorovih metoda i načina kazivanja, da obavi stilskojezičku redakturu, sačini logičniji raspored tekstova iz drugog (dodatnog) dijela knjige. Rukopisi iz tog dijela sami po sebi pokazuju naučnu vrijednost, posebno oni koji su polemičkog karaktera, dok su o glavnom, prvom dijelu knjige meritoran sud dali naši istaknuti istoričari i akademici Zoran Lakić i Miomir Dašić.
Akademik Lakić kaže za rad u rukopisu dr Novice Rakočevića, da je „riječ o periodu koji je hronološki uokviren sa dva izuzetno važna međunarodna događaja – Berlinskim kongresom 1878. godine, kada je Crna Gora dobila i međunarodno priznanje svoje državnosti, i krajem Prvog svjetskog rata 1918.godine, kada se Crna Gora dobrovoljno odrekla svoje državne nezavisnosti i svojevoljno ušla u sastav novostvorene jugoslovenske države – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
(Nastaviće se)